“Vjerujem da će nabolji moderni svirači didgeridooa biti oni svirači koji su ujedno i iznimni pjevači.”
Htio bih vam ispričati priču koja postoji izvan vremena. S obzirom da sam ja svirač didgeridooa, moram početi sa svojim ishodištem,didgeridooom: No ionako neću daleko…
Ponekad ustuknem za korak, dva, pred onim što se dešava. Ustuknem da pogledam tu ogromnu amorfnu masu jednog fantastičnog živog bića, cijelokupnog didgeridoo svijeta. I već neko vrijeme mi se čini da tri korijenske iznimnosti strše, i htio bih vam svojim vlastitim strhom ukazati na njih.
Prvo je DISANJE.
Ovo je nedvojbeno najosnovniji fenomen na kojem je cijelokupna zvučna struktura sagrađena.I udisaji i izdisaji. Daleko najbolji način na koji sam naučio disati je samo sviranje didgeridooa. Razvio sam svoje vlastite vježbe koje se usredotočuju na disanje, obično uz pratnju nekog nepokolebivog vremenskog stroja kao što je metronom ili ritamašina.
Drugo je KONTROLA USANA.
Usne su odgovorne za sve one prekrasne teksturalne/obojene/harmonijske promjene koje je didgeridoo kadar izvesti. Prve melodije također počivaju na vibracijama usana, s obzirom da se alikvotni tonovi izvode neupitno snagom i kontrolom usana. Najbolji načini za vježbanje usana su također vezani uz didgeridoo. Usnici ostalih puhačih instrumenta su mi jednostavno bili prerazličiti da bih mogao kasnije vještinu prenijeti na didgeridoo. Didgeridoo mi je bio i ostao ultimativna naprava za vježbanje usana.
Treće je GLAS.
Vjerujem da će nabolji moderni svirači didgeridooa biti oni svirači koji su ujedno i iznimni pjevači. Velika je posebnost glasa, osobito naspram prethodno spomenutih disciplina, da postoji i izvan didgeridoo svijeta, kao sasvim nezavisan entitet. Štoviše, glas je na neki način još primitivniji, još primordijalniji i čak je još jače vezan uz ljudsku formu od didgeridoo-a. To je jedini „instrument“ za kojeg osjećam da ima to svojstvo. Bio sam vežbao svoj glas unutar cijevolikih granica didgeridoo-a dugo vremena kad sam osjetio da moram izaći iz tog područja, u prostor čistog glasa da dopustim svojem glasu da se razvije do svojih punih potencijala.
S obzirom da sam bio pomalo izgubljen u domeni pjevanja, morao sam naći učitelja. S obzirom da sam biće izvan gotovo svih institucija, to sam tražio i u pjevanju. SLOBODNO pjevanje! I snažno i sretno sam zarezonirao s onime što sam pronašao, čistom srećom u svom rodnom gradu. Čistom srećom kažem, jer sam kasnije saznao da su ovakvi satovi pjevanja vrlo rijetki.
Otkrio sam medodu „otkrivanja glasa“, poznatu još kao Werbeck metoda. Prepričao bih to svojim riječima – to je metoda koju je razvila čudesna pjevačica dvadesetog stoljeća koja je svoj glas zbog grubih vježbi na konzervatoriju u potpunosti izgubila i morala ga je ponovno stvoriti iz nule. I prizvala ga je ponovno k sebi, u punoj ljepoti, a uz pomoć Rudolda Steinera, čuvenog antropozofa, napisala je i knjigu o tome, i dalje istražila metodu za druge ljude, da bi svi od nje mogli imati te iznimne dobrobiti i darove. Ova metoda pristupa glasu kao vanjskom entitetu, kojemu su naša tijela samo receptori. I kad bi naša tijela bila nespregnuta, neizvinuta, nefrustrirana, nestisnuta, onda bi glas prolazio slobodno, snažno i prekrasno kroz nas. I TO je pjevanje! Ne „mi“ koji se trsimo pjevati. Ova metoda je uvelike o otpuštanju ega, što je vrlo dobrohotno prema našem glasu. Prelijepa je na toliko načina… jedan je da ne morate ništa, doista NIŠTA, znati o pjevanju i možete se „suočiti“ s ovom metodom savršeno.
Werbeck pjevanje me obogatilo na nebrojene načine, no htio bih prikazati jednim primjerom koliko je to doista moćna stvar. Kad sam bio mlađi, toliko mlađi nego što sam sad, al i ne baš puno mlađi, trenirao sam tae kwon do i gimnastiku. Radio sam to dugo, puno i često i s vremenom su mi se kukovi malo razlaba(la)vili i počeli su ispadati. Imao sam poprilično brutalne metode njihovih namještanja koji su bili popraćene pozamašnim bolom. To je trajalo nekoliko godina. No kad sam počeo prakticirati Werbeck pjevanje, kukovi su mi počeli namještati sami od sebe, bez ikavog napora i bez ikakvih bolova. Za mene je to bila čista magija. Ni na koji drugi način, uključujući i „normalno“ pjevanje, nisam to mogao ni sanjati postići. Moglo bi se učiniti da je ta priča oko Werbeck pjevanja patka, no nakon ovog medicinskog fenomena namještanja razlohanih zglobova takvom lakoćom i harmonijom pomoću pjevanja, mislim da se to više ne bi moglo učiniti. Učini se samo veliki osmjeh! Ali, molim vas, nemojte se priheftati za ovu priču. Najveće beneficije Werbeck pjevanja su vezane uz pjevanje 😉
Postoji još toliko fantastičnih aspekata Werbeck pjevanja, i jednom bih mogao odvojiti vrijeme da vam ih opišem, no zasad bi vama ostavio da ih otkrijete. Kako? – mogli biste se pitati… E pa, jako sam sretan da je gospođica Blackmary, pjevačica preslavnog Druyda i dugogodišnja praktikantica (praktična kantica) Werbeck pjevanja, počela davati satove pjevanja, otvorene za javnost! =) Pa ako živite blizu Zagreba, ili u Zagrebu, i imate barem malu iskru želje za pjevanjem, ako se osjećate malo neprilagođeni klasičnim muzičkim strukturama i možda vam čak pomalo nedostaje samopouzdanja, čistog srca, najtoplije bih preporučio da posjetite gospođicu BlackMary i dopustite jos da vam pomogne da otkrijete svoj Glas kji sada slobodno vrluda negdje u svemiru. Doskočite do njene Myspace stranice da saznate njen kontakt – DOSKOČI!
A ako niste iz Zagreba, pa… možete je pozvati da vam održi radionicu! Kako- jenostavno joj napišite mail na: [email protected]
Poprilično sam siguran da ćete si biti zahvalni da ste to napravili . Ovo je moja najtoplija, naiskrenija preporuka.
Neka Vaš Glas bude uz Vas!
Du